AKUPUNKTURA U LIJEČENJU TEMPOROMANDIBULARNOG ZGLOBA
Kada govorimo o poremećajima temporomandibularnog zgloba (TMZ), obično mislimo na stanja koja dovode do njegove poremećene funkcije ili bola u području čeljusti i lica, a najčešće samog zgloba i mišića koji sudjeluju u žvakanju te drugih mišića glave i vrata. Zbog navedenoga, klasificirani su u podgrupu sekundarnih glavobolja. Značajan bol i ograničena pokretljivost zahtijevaju pomoć liječnika, uzrokuju produžena bolovanja i odsutnost s posla te smanjuju kvalitetu života. Tretman ima za cilj otkloniti bol i poboljšati funkciju zgloba. Stiskanje zuba i škrgutanje, trauma, artritis i nedostatak zuba redoviti su uzrok nepravilnih kretnji u zglobu.
Interesantni su zaključci više studija koji ukuzuju da je 1,5 puta veća njegova pojavnost u žena nego u muškaraca, da je najveći rizik za njegovu pojavu između 18 i 45 godine, te da postoji povezanost između kroničnog oblika i poremećaja raspoloženja, odnosno drugih psihijatrijskih dijagnoza. U bolesnika s reumatoidnim artritisom TMZ bol razvije se u čak 53 do 90% bolesnika. U razvoju ovog poremećaja važnu ulogu imaju promjene u tzv. dentalnoj okluziji ili poravnanju gornjih i donjih zuba kao rezultat pozicije i funkcije gornje i donje čeljusti. Ulogu imaju biološki, bihevioralni, kognitivni i okolinski faktori kao što je trauma, prolongirane dentalne proceure, traumatične ekstrakcije zuba, manipulacije izvan opće anestezije, nepravilna laringoskopija i bronhoskopija, različita percepcija bola, psihijatrijski komorbiditet te kronično loš položaj i stav glave i vrata. Najčešće se prezentira akutnim i kroničnim facijalnim bolom potaknutim kretnjama donje čeljusti, disfunkcijom mišića žvakaća, upalom tetiva TMZ zgloba, ukočenosti vrata i bolom, glavoboljom i neugodnim osjetom u ušima. Dijagnoza se temelji na detaljnoj anamnezi i nalazu kliničkog pregleda. Podatak o bolu i mjestima bolne osjetljivosti u području lica, bolu povezanom s pokretima čeljusti, ograničeni pokreti čeljusti i ograničena mogućnost otvaranja usta, pucketanja i zvukovi koji nastaju s pokretima čeljusti tipičan su nalaz. Palpira se osjetljivost okcipitalnih mišića te svake od velikih mišićnih skupina koje su uključene u žvakanje pri čemu se traži opća osjetljivost, ali i žarišne točke kao izvorišta širenja u druga područja. Bol koja se pojavljuje prilikom pritiska prstom na zglob kod otvorenih usta ukazuje na TMP. Mora se promatrati kako bolesnik otvara i zatvara usta uz spojene gornje i donje sjekutiće u središnjoj liniji. Obično se primijeti da je središnja linija pomaknuta prema bolnoj strani. Bolesnik će nam također opisati bol i pokazati bolna područja.
Stanja koja mogu oponašati TMP jesu simptom glavobolje kod sinusitisa, migrena i klaster glavobolja, zatim bol kod posherpetične neuralgije, zubobolje i trigeminalne neuralgije, bol koji prate slušne tegobe kod opstrukcije srednjeg uha, i na kraju bol kod fibromialgije, metastatskih tumora, trzajnih ozljeda mišića ili vratne kralježnice.
Najveći broj ljudi s ovim poremećajem zahtijeva kombinirani nefarmakološki i farmakološki pristup. Nefarmakološki pristup podrazumijeva dijatermiju, laser, jonoforezu, mobilizaciju TM zgloba i mekih tkiva, aktivne i pasivne oralne vježbe, manualnu terapiju i mobilizaciju. Edukacija bolesnika i njegova samokontrola podrazumijeva oprez s izometričkom aktivacijom zahvaćenih mišića te širokim otvaranjem usta, kao i tešku hranu dok farmakološki pristup kada je indiciran, ublažava simptome kompletno ili ih reducira. Bolesnici sa psihijatrijskim komorbiditetom moraju biti tretirani i od psihijatra.
Inicijalna farmakološka terapija podrazumijeva deseto do četrnaestodnevnu terapiju nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAIL) uz dodatak nefarmakološke terapije (gradus 2c). Za bolesnike s bolom na palpaciju žvačnih mišića, smjernice predviđaju mišićne relaksanse u kombinaciji s NSAIL-om. Ako NSAIL i mišićni relaksansi nisu učinkoviti, preporuka su triciklički antidepresivi do 4 mjeseca. Dugotrajne primjene opioida i benzodiazepine trebalo bi izbjegavati.
Kirurški tretman sugerira se kod refrakternih simptoma TMP-a u bolesnika s kontinuiranim bolom i funkcionalnom ograničenošću koja ne daje odgovor na inicijalnu farmakološku terapiju dužu od 3, odnosno 6 mjeseci. Kirurške procedure jesu artroskopija, artrocenteza, otvorenaartrotomija te kombinirane zglobne i čeljusne procedure.
Akupunktura je jedna od najstarijihmetoda liječenja, a kao terapijski postupak podrazumijeva iniciranje tankih akupunkturnih iglica na različite točke koje su anatomski i neurofiziološki povezane s putovima bola. Medicinska akupunktura djeluje na neuroendokrini sustav s posljedičnom mišićnom relaksacijom, modulacijom osjeta bola i osjećajem olakšanja. Akupunktura se koristi u liječenju akutnog i kroničnog bola. Može se reći da je akupunktura bezbolna poput uboda komarca, a pacijenti samo povremeno i nakratko mogu reagirati pojačanim znojenjem, umorom i sl. Brojna istraživanja pokazala su njezinu učinkovitost kod kroničnog bola vratne i slabinske kralježnice, osteoartritisa, istegnuća mišića i tetiva, sinusitisa te glavobolja. Rezultat je bolji mišićni tonus, bolja cirkulacija i olakšanje bola. U jednoj studiji koja je pratila učinak tromjesečne akupunkture na EMG aktivnost kod TMZ poremećaja, dokazano je smanjenje EMG aktivnosti u mirovanju, povećanje snage molarnog zagriza i gotovo potpunu remisiju bola. U liječenju kroničnih bolnih sindroma uz farmakološku terapiju, nefarmakološki komplementarni pristup ima svoje nezamjenjivo mjesto i značajnu učinkovitost u suzbijanju i ublažavanju simptoma.
Časopis Smile,Broj 26
