DIREKTNA IZRADA KOMPOZITNIH LJUSKI
Na temelju znanstveno – statističkih i kliničkih podataka, direktno izrađene kompozitne ljuske nude pouzdano riješenje za estetsku rehabilitaciju u prednjem segmentu zubnog niza. One nisu samo jeftinije od uobičajenih ljusaka nego se mogu i izraditi u samo jednom posjetu i modificirati tijekom postupka slojevanja kako bi se udovoljilo potrebama pacijenata. Osim toga, razvojem standardnih i nanopunjenih kompozita poboljšala su se mehanička svojstva i povećala se otpornost na trošenje. Nedavno provedena metaanaliza prospektivnih istraživanja s kompozitnim restauracijama na prednjim zubima utvrdila je medijan ukupne stope preživljavanja od procijenjenih 84,6 % nakon pet godina kliničkog opterećenja.
Najčešće komplikacije povezane s direktno izrađenim kompozitnim ljuskama su lomovi, karijes, promjena boje, kao i promjene površinske hrapavosti. Zahvaljujući mogućnosti jednostavnog popravka, kompozitnim materijalima mogu se jednostavno riješiti ove komplikacije. Isto tako, za direktnu izradu restauracije nije potrebno nahrapaviti caklinu jer je jetkanje ortofosfornom kiselinom dovoljno za poboljšanje adhezije.
Klinički postupak
Direktna izrada kompozitnih ljusaka sastoji se od nanošenja jednog ili više slojeva kompozitnog materijala na strukturu zuba. Zatim se kompozit oblikuje dok s ne korigira boja ili postojeći defekt, tako da se općenito estetska rastauracija može postići u samo jednom posjetu. Za rekonstrukciju pravilnog oblika i izlaznog profila prednjih zuba mogu se upotrijebiti razni instrumenti i pomagala. Do danas se direktno izrađene kompozitne ljuske najčešće primjenjuju za restauraciju aproksimalnih i cervikalnih rubova. Pritom se postupak izvodi u dva koraka s dvije matrice za stražnje zube i trakom koja izrezuje u odgovarajući oblik za restauraciju cervikalnog područja.
Najprije se preparira i očisti površina zuba kako bi se omogućila daljnja restauracija kompozitom. Matrica se zatim postavlja oko zuba i fiksira. u pravilu se mogu upotrijebiti plastični ili drveni kolčići kako bi se osiguralo pravilno fiksiranje matrice. Zatim se nanosi kompozit u slojevima: najprije se rekonstruira izlazni profil, zatim slijedi modeliranje palatinalnih stijenki. Nakon toga, nanošenjem i oblikovanjem jednog ili više slojeva kompozita ugrubo se rekonstruira morfologija zuba. Konačni oblik zuba postiže se svrdlima, brusnim diskovima i polirerima.
Zaključak
Zahvaljujući unapređenju kompozitnih materijala, direktno izrađene kompozitne ljuske danas su pouzdano, brzo i povoljnije rješenje za estetsku rehabilitaciju prednjih zubi. Ipak, estetski i funkcijski uspješni rezultati liječenja u velikoj mjeri ovise o terapeutovu poznavanju adhezijskih postupaka i njegovim vještinama.
Dental Tribune
Ožujak 2021.god.
