ESTETIKA-OKVIR SAVRŠENOG OSMIJEHA

Kao liječnik dentalne medicine brzo dolazite u iskušenje da se usredotočite isključivo na zub. Ali jesu li oblik i boja zuba jedine značajke koje utječu na naš osmijeh? Svaka estetska sanacija započinje s analizom lica. Odnosno, naš pogled ne bi trebao biti usmjeren izravno na zub, nego bi pacijenta trebalo gledati i analizirati izvana prema unutra. Nakon lica pregledaju se usne i na kraju zubi. Ovaj je redoslijed važan kako ne bi propustili neke asimetrije zbog kojih cijela restauracija kasnij može izgledati neestetskom. Za sanaciju zubi s ciljem postizanja optimalne crveno – bijele estetike, autori su razvili koncept u tri koraka koji bi trebalo odraditi korak po korak. Postupak se objašnjava u nastavku.

Analiza lica

Kada gledamo lice našeg pacijenta, presudne su prvenstveno dvije pomoćne ravnine: najprije, središnja linija i s druge strane bipupilarna linija. Eventualna odstupanja ovih dviju paralela nisu uvijek vidljiva golim okom. Stoga je tijekom pregleda neophodan fotostatus. To je jedini način da se procijeni hoće li položaj budućih prednjih zubi i okluzijska ravnina izgledati estetski. Minimalno odstupanje položaja središnje linije već može imati ozbiljne posljedice za estetiku jer je to prva fiksna točka koja svima odmah upada u oči. Središnja linija lica mora prolaziti kroz glabelu, vrh nosa i između središnjih sjekutića kako bi se stvorila skladna cjelokupna slika. Okluzijska ravnina mora biti paralelna s bipupilarnom linijom kako bi se postigao simetričan i skladan osmijeh.

Analiza usana

U analizi usana postoje dva kriterija koja se moraju uzeti u obzir.

1.Usne u mirovanju – općenito je poznato da se vidljivost gornjih prednjih zubi smanjuje za 1 mm svakih deset godina. To znači da je povećana vidljivost značajka mladosti koja se doživljava stetskom. Smjernice kažu da je kod muškaraca u prosjeku vidljivost zubi u mirovanju 1,91 mm, a u žena 3,40 mm. Budući da se ove proporcije doživljavaju lijepima, važno ih je reproducirati.

2.Usne u pokretu (nasmiješene) – u slučaju skladnog osmijeha, incizalni bridovi gornjih prednjih zubi slijede tijek donje usne, koji je u idealnom slučaju također konveksno zakrivljen. Kod osmijeha formira se zona sjene između bukalnih površina gornjih zubi i kuta usana, tzv. bukalni koridor. Njegova veličina uvelike ovisi o veličini maksilarnog zubnog luka, mišićima lica i širini osmijeha. Ako je zubni luk preširok, a bukalni koridor zbog toga premalen, osmijeh izgleda vrlo strogo i neljubazno. Ako je, međutim, zubni luk preuzak, vidljiv je preširok bukalni koridor zbog čega se zubi čine premali. Najvažnija stvar kod osmijeha je položaj gornjih prednjih zubi. To ne samo da ima estetski nego i fonetski razlog. Pravilan položaj prednjih zuba s jedne strane podupire donju usnicu koja bi se inače urušila, a s druge strane sudjeluje u tvorbi različitih glasova. Glasovi F i V nastaju uz pomoć gornjih prednjih zubi i donje usne. Samo ako gornji prednji zubi kod izgovora lagano dodiruju prijelaz između vlažnog i suhog dijela donje usne, moguća je savršena fonetika.

Analiza zubi

Kada smo napokon stigli do dentalne analize, postavlja se pitanje kako zapravo izgleda idealan zub.

1.Omjer visine i širine – posebno atraktivnima smatra se odnos duljine i širine središnjih sjekutića od 75 do 85%. Ako se ne poštuju te vrijednosti, zub djeluje ili prekratak i glomazan ili predugačak i uzak.

2.Odnos zuba prema zubu – još prije više od 2000 godina poznati umjetnici pokušali su definirati proporcije koje djeluju posebno estetski. Zlatni rez je najpoznatiji a definiran je omjerom 0,6180. Iz toga proizlazi da bi proporcije zuba prema zubu trebale biti 1,6 naprema 1 naprema 0,6 za optimalan učinak, pri čemu su manja odstupanja poželjna.

3.Nagib osi zuba – smanjuje se od središnjih sjekutića prema očnjacima. Jedinice su okomite, dvojke su okomite prema mezijalnom nagibu, trojke imaju mezijalni  nagib.

4.Tijek gingive – neskladan tijekgingive ima izravan utjecaj na izgled zubi jer asimetrija za sobom povlači poremećen omjer visine i širine. Rub gingive slijedi caklinsko-cementnu granicu iz čega proizlazi valovit tijek. Najapikalnija točka ruba gingive idealno bi se trebala nalaziti blago distalno od središta zuba.

Dental Tribune