IZBJEGNITE PERIMPLANTITIS!
Biološke komplikacije oko implantata u osnovi se mogu podijeliti na periimplantantni mukozitis i periimplantitis. Periimplantantni mukozitis definira se kao upala bez gubitka kosti. Upala zahvaća samo sluznicu oko implantata. Etablirani periimplantitis je upala koja se javlja u kombinaciji s gubitkom kosti.
Periimplantantne bolesti su svojim tijekom i definicijom slične parodontnim bolestima. Većinom bakterijska bolest parodonta s dubinama sondiranja većim od 5 mm i progresivnim gubitkom kosti u konačnici dovodi do gubitka zuba. Razvoj periimplantitisa u mnogočemu je sličan. Uz to postoje i drugi čimbenici rizika. Oni se kreću od odsutnosti pričvrsne sluznice i hrapavosti površine implantata do prethodnih parodontnih bolesti. Pozitivna anamneza pušenja, vrsta protetske suprastrukture na implantatima i sistemski čimbenici rizika mogu povećati rizik od razvoja periimplantitisa. Plak je glavni etiološki čimbenik periimplantantnih bolesti. Slično kao što je gingivitis upala marginalne sluznice koja ne mora nužno završiti parodontitisom, plak može izazvati periimplantantni mukozitis koji se isto tako ne pretvara uvijek u periimplantitis. Glavni je cilj praćenja implantološkog pacijenta otkrivanje upale i drugih čimbenika rizika u ranoj fazi.
Dijagnostika
Za postavljanje dijagnoze periimplantantnog mukozitisa i periimplantitisa porebna je samo parodontološka sonda. Radiološka situacija može se dokumentirati pojedinačnim intraoralnim snimkama. Razvoj situacije trebalo bi pratiti i jasno dokumentirati. To je jedini način da se utvrde promjene nalaza kako bi se potom u ranoj fazi mogla provesti minimalno invazivna terapija. Kao standardni pokazatelji primjenjuju se:
-Kontrolni popis “Anamneza” (kod svakog pregleda)
-Prikupljanje svih nalaza (jednom godišnje)
-Prisutnost plaka (kod svakog pregleda)
-Upala/oteklina gingive (vizualna procjena kod svakog pregleda)
-Krvarenje nakon sondiranja (jedan do dva puta godišnje)
-Dubina sondiranja (jedan do dva puta godišnje)
-Radiološki nalazi (svake dvije do tri godine)
Profilaktičke mjere (čišćenje)
Čišćenje se provodi uz kombiniranu primjenu ručnih instrumenata (strugača i kireta) i strojnih tehnika (ultrazvučni uređaji, pjeskarenje itd.). Važno je da se primjenjuje minimalno abrazivni glicinski prah i da se upotrebljava posebna mlaznica za ovo područje.
Dodatne mjere
Čišćenjem jezika na kojem se nalazi velik broj mikroorganizama pozitivno se podupire uspijeh liječenja. Time se uklanja više od 80% bakterija koje su odgovorne za zadah i za ponovnu infekciju očišćenih područja. Pored mehaničkog uklanjanja bakterijskog filma, mogu se primjeniti i kemijski postupci poput ispiranja klorheksidinom, limunskom kiselinom, vodikovim peroksidom ili natrijevim hipokloritom kao pomoćnim sredstvima za dezinfekciju površine implantata kolonizirane biofilmom. Za oralnu higijenu kod kuće mogu se upotrijebiti vodice za ispiranje usta poput Curasept tekućine i PerioPlus citrox da bi se upotpunilo ručno ili strojno čišćenje. To isto vrijedi za upotrebu probiotika. Temeljita oralna higijena kod kuće kao i individualni intervali praćenja stvaraju osnovu za dugoročno zdravlje. Kombinacijom profesionalne skrbi i pacijentove suradnje kod kuće mogu se smanjiti manifestacije periimplantantnih bolesti ili se mogu prepoznati u reverzibilnom stadiju i zatim liječiti minimalno invazivno.
Dental Tribune Prosinac 2020
