KOMPLIKACIJE U IMPLANTOPROTETSKOJ TERAPIJI

Implantoprotetika je dio dentalne medicine koji je, zbog svakodnevnog razvoja novih materijala i tehnologija, velik izazov doktoru dentalne medicine. Obuhvaća oralnu kirurgiju, protetiku i parodontologiju, što znači da je to kompleksno područje koje zahtijeva izvrsno teoretsko i praktično znanje kako bi terapija bila uspješna. Komplikacije tijekom implantoprotetske terapije mogu nastati intraoperativno, tj. tijekom kirurškog postupka implantacije i postoperativno. Postoperativne komplikacije mogu biti rane i kasne, te imati ozbiljne posljedice za cijeli tijek terapije i kompletnu rehabilitaciju pacijenta pa je bitno pravodobno reagirati i početi s terapijom.

Komplikacije u implantoprotetici

Komplikacije u implantoprotetici veoma su širok pojam. Ovise o mnogobrojnim čimbenicima i mogu se dogoditi u raznim fazama terapije te nakon izrade cjelokupnoga implantoprotetičkoga rada. Kad je riječ o težini komplikacija, one mogu biti manje i veće. Manja komplikacija ograničavajuća je i obično kratkotrajna, bez trajnog deficita (npr. oteklina i modrica). Velika komplikacija je teža i dugotrajnija, potencijalno je trajna i može biti povezana s dodatnim patološkim stanjima (npr. oštećenje živaca). Komplikacije se mogu podijeliti i na one oje je moguće izbjeći i one neizbježne. Primjer za komplikaciju koja se može izbjeći jest oštečenje živca prouzročeno postavljanjem implantata u mandibularni kanal bez preimplantacijeske upotrebe CBCT snimke.  Nadalje, neizbježne kompikacije one su koje je nemoguće izbjeći, primjerice, oštećenje živca pri aplikaciji anestetika.

Kirurške komplikacije

Tijekom bilo kojega operacijskogzahvata, pa tako i implantacije, postoji mogućnost komplikacije u rasponu od jednostavnih problema do situacija koje potencijalno mogu biti opasne za pacijenta. Najčešće komplikacije povezane s kirurškim dijelom postupka su krvarenja, oštećenja živaca, oštećenje postojećih susjednih zuba i okolnih struktura, frakture kosti te komplikacije povezane s postavljenjem implantata.

Protetske komplikacije

Komplikacije vezane za protetski nadomjestak nazivaju se protetske komplikacije  te se u tri i pol godine pojavljuju u 12% slučajeva. Mogu se podijeliti prema vrsti protetskog rada i fazi pojavljivanja. Tijekom prve faze, pri povezivanju implantoprotetske nadogradnje i protetskog nadomjestka s implantatom, mogu ovisiti o odabranom implantološkom sustavu, mogu ovisiti o odabranom implantološkom sustavu, manjega su značenja i rjeđe se događaju. Prema Galassu i Faveru, protetičke komplikacije kategorizirane su na komplikacije vezane za fiksni most kao pojedinačna krunica ili višečlani most, fiksni semicirkularni most i mobilnu potpunu protezu kao pokrovnu protezu na lokatorima, prečkama ili teleskopskim krunicama. Prema Lindhu i sur. samostalne krunice i mostovi na implantatima, tijekom sedmogodišnjega praćenja, imaju uspješnost od 92,5 do 97,5%. Adler i sur izvijestili su da je 65% pacijenata imalo neku komplikaciju u praćenju od 9 do 15 godina.

Parodontološke komplikacije

Prema klasifikaciji su stanja i bolesti povezane s implantatima podijeljene na periimplantantno zdravlje, periimplantatni mukozitis, periimplantitis i periimplantatni manjak mekoga i tvrdoga tkiva. Dijagnoza periimplantnoga zdravlja zahtijeva odsutnost krvarenja ili supuracije pri nježnom sondiranju, odsutnost povećanja dubine sondiranja u usporedbi s prethodnim mjerenjima te odsutnost gubitka kosti, ne gledajući promjene u razini krestalne kosti koje su nastale nakon početnoga remodeliranja. Ako je periimplantno zdravlje narušeno, najprije se pojavljuje periimplantatni mukozitis koji, ako se ne liječi, progredira u periimplantitis.

Zaključak

Implantoprotetika je kompleksno područje dentalne medicine koje, kod djelomično i potpuno bezubih pacijenta, uspostavlja potpunu harmoniju stomatognatoga sustava i nadoknađuje žvačnu, okluzijsku i fonetsku funkciju te estetiku. Problem kod te vrste terapije su mnogobrojne komplikacije koje se mogu dogoditi iako implantati imaju relativno visoku predvidljivost i dugoročni uspjeh. Neovisno o tome nastaju li tijekom implantacije ili nakon toga postupka, kao rane ili kasne, potrebno ih je što prije dijagnosticirati i tretirati. Preporuka je uzeti kompletnu anamnezu te obaviti detaljan klinički pregled i radiološku dijagnostiku kako bi se omogućila što adekvatnija terapija i mogućnost komplikacija svela na minimum.

Dentalni Vjesnik 4/21