MATERIJAL IZBORA U DJEČJOJ STOMATOLOGIJI
Staklenoionomerni cementi još uvijek imaju loš ugled. Taj ugled potječe od prvih staklenoionomera koje su u 1970- ima razvili Wilson i Kent, kao rezultat njihove niske otpornosti na fleksiju i abraziju. Imali su nisku viskoznost. Za postizanje svojstava sličnih kompozitima nakon jedne godine bila je potrebna spora maturacija i stabilizacija promjena vlažnosti. Otada su prošli značajna poboljšanja te su postali izvrsna alternativa amalgamu. Amalgam se sada koristi samo iznimno, osobito kod mliječnih zubi (kao zadnja opcija). Staklenoionomerni cementi mogu također biti zamjena za kompozite koji, na biološkoj razini, mogu podrazumijevati nekoliko rizika. Stoga, iako u nekim kliničkim situacijama mogu postojati ograničenja uporabe, njihove su indikacije brojne u slučajevima terapije ranog karijesa kod djece, dubokih karijesnih lezija na mliječnim i trajnim zubima, nedostacima mineralizacije, profilakse itd.
JEDINSTVENA I BROJNA SVOJSTVA
Jedna od glavnih prednosti staklenoionomera je njihova prirodna adhezija za zubno tkivo. Do te adhezije dolazi ionskom reakcijom karboksilatnih skupina molekule s ionima fosfata s površine zuba i s pozitivno nabijenim ionima hidroksiapatita. Stvara se međusobni sloj izmjene iona. U kliničkoj praksi, ova unutarnja adhezija otklanja potrebu za korištenjem adheziva. Štoviše, za poboljšanje mikromehaničke adhezije preporuča se korištenje sredstva za kondicioniranje za obradu zubne površine. Njime se smanjuje površinska napetost, otklanja se zaostatni sloj dentina te se djelomično demineraliziraju dentinski kanalići. Sredstvo za kondicioniranje postalo je suvišno kod zadnje generacije staklenoionomera (HDGI), koji su po sebi kiseli i to ne trebaju. Njegovo se korištenje preporuča osobito pri postavljanju materijala za pečaćenje, koje je ključni čimbenik u izbjegavanju upale pulpe, također je zajamčeno niskom razinom polimerizacijskog kontrahiranja. Osim toga, nepotpuno otvaranje kanalića uslijed sredstva za kondicioniranje ograničava pojavu postoperativne osjetljivosti. To pečećenje, u kombinaciji s fizičko-kemijskim svojstvima materijala, dovodi do remineralizacije zuba. Stoga su staklenoionomeri biokompatibilni i bioaktivni materijali zahvaljujući otpuštanju fluorida, osobito tijekom prvih mjeseci nakon postavljanja, što im daje antikarijesna svojstva.
MEHANIČKA SVOJSTVA
Mehanička svojstva značajno su poboljšana pojavom impregniranog, zaštićenog staklenoionomera visoke viskoznosti, osobito uslijed povećanja broja punila i različitosti njihove veličine. Nanošenje tankog zaštitnog premaza povećava tvrdoću staklenoionomera i njegovu otpornost na trošenje, istodobno ga štiteći od onečišćenja vlagom. Studije o usporedbi amalgamskih ispuna sa staklenoionomernim ispunima na mliječnim zubima pokazale su slične stope preživljavanja kroz dvije godine. Rezultat ovih studija opravdavaju uporabu staklenoionomera kod okluzalnih kaviteta, cervikalnih lezija i malih aproksimalnih ispuna. Njihova je uporaba indicirana i kod mliječnih i kod trajnih zubi. Komprimirani staklenoionomeri su izvrsna alternativa amalgamu, kao i kompozitima što se tiče biokompatibilnosti. Oni savršeno odgovaraju izazovima minimalno invazivne dentalne medicine, štede zubno tkivo i održavaju vitalnost pulpe.
Časopis Smile
Prosinac 2019 godine,broj 28
