NOVI KOMPOZITNI SUSTAVI-ESSENTIA
Prema Leonardu da Vinciju jednostavnost je najviši stupanj sofisticiranosti. Kada se radi o razvoju estetskog dentalnog kompozitnog materijala, javlja se sklonost prevelikom kompliciranju, kao posljedica starih koncepata koji se ponavljaju, konkurentnosti u industriji ili pogrešne analize promatranja prirode. Međutim, najveće pojednostavljenje moguće je ako se preskoče problemi te se počne ispočetka. Razvijena u okviru GC Europe savjetničkog odbora za restorativne materijale, Essentia predstavlja minimalizam u svijetu kompozita, pojednostavljeni sustav koji omogućuje jednostavne i učinkovite estetske radove s vrlo ograničenim brojem boja. Cjelokupni komplet sa samo 7 boja i 4 modifikatora pomiče cjelokupnu paradigmu u slojevanju kompozita.
Klasični koncept kompozitnog materijala s velikim izborom različitih tonova i zasićenosti boje unutar svog asortimana postaje zastarjeli. Aktualna tendencija je imati jedinstveni ton te uz njega još uvijek veliki raspon opcija zasićenosti boje. Pojednostavljenjem se krenulo dalje u izradu novog pristupa sa samo tri dentinske i dvije caklinske boje kao bazom. Vezano uz zube, bazna boja (ton, svjetlina i zasićenost) uglavnom je zadana dentinom, uz modulaciju svjetline od strane cakline. Svjetlina je također određena opacitetom translucentnog materijala. Opakni materijali imaju višu vrijednost opaciteta, a translucentni materijali isto. Poznato je da usklađenje tona i zasićenosti nije tako važno za uspješni rad kao usklađenje svjetline.
Korištenje istog baznog opaciteta za sve dentinske boje u sustavu može biti problem, budući da je zasićenost boje kod mlađih zubi vrlo mala, a visok je opacitet, dok stariji zubi imaju vrlo visoku zasićenost i niski opacitet. Essentia koristi samo tri dentinske boje (svijetla, srednja i tamna) za povećanje zasićenosti i smanjenje opaciteta, kako bi se uskladila s prirodnim procesom starenja. Caklinske boje ponašaju se na vrlo sličan način, s bjeljom i opaknijom caklinskom za mlađe zube i translucentnijom i zasićenijom za starije zube. Essentia koristi samo dvije caklinske boje, jednu s visokom svjetlinom i drugu s nižom svjetlinom te niskom zasićenošću. Te tri dentinske i dvije caklinske boje zajedno daju četiri osnovne kombinacije koje se koriste kao baza za prednje radove: svijetla dentinska sa svijetlom caklinskom ( Junior/Bleach), srednja dentinska sa svijetlom caklinskom (Young), srednja dentinska s tamnom caklinskom (Adult) i tamna dentinska s tamnom caklinskom (Senior). Tamna dentinska i svijetla caklinska mogu se kombinirati za stražnje radove, omogućujući visoko zasićenoj dentinskoj podlozi modeliranje višom svjetlinom cakline na okluzijskoj površini.
Neke specifične situacije, kao što je npr. diskolorirana podloga, mogu zahtijevati dodatnu fazu u slojevanju kompozita. Sustav sadrži opakni tekući kompozit s visokim udjelom punila, kako bi se prekrile diskoloracije uz nanošenje vrlo tankog sloja. Za mlade sjekutiće s izraženim opalescentnim efektom, Essentia pruža posebnu boju cakline, optimiranu za vrlo prirodni opalescentni efekt. Za unutarnju ili vanjsku karakterizaciju, kao što su bojanje fisura ili bijele mrlje, Essentia također ima tri tekuće boje: bijelu, crnu i tamno crveno-smeđu. Kako bi se ostavilo prostora za daljnje pojednostavljenje, u sustav je uključena i jedna univerzalna boja s optimiranim efektom kameleona. Taj je materijal namijenjen za korištenje uglavnom u stražnjem području za radove iz jedne boje. Njegova svojstva također ga čine dobrim izborom za postupke cementiranja zagrijavanjem kompozita.
S kemijskog gledišta važno je imati na umu da su dentinske i caklinske boje različitog sastava. Dok su dentinske boje optimirane za viši efekt raspršenja, oponašajući efekt prirodnog dentina, caklinske boje su izrađene za višu translucenciju s vrlo visokom sposobnošću poliranja i zadržavanjem sjaja.
Kako pokazuju studije slučajeva, klinički rezultat ovog pojednostavljenog materijala je postizanje visokih standarda, s prirodno usklađenim radovima koji se harmonično integriraju u ustima. To pokazuje da pojednostavljenje kompozitnih sustava više nije mogućnost za budućnost, već je sada stvarnost.
