ORALNO-KIRURŠKA TERAPIJA
Sigurno ste barem jednom u životu bili podvrgnuti nekom oralno-kirurškom zahvatu kod vašeg liječnika dentalne medicine. Ako mislite da niste, onda trebate znati da je i najobičnije vađenje zuba oralno-kirurški postupak. Oralna kirurgija je sastavni dio dodiplomske edukacije i kasnije svakodnevnog rada liječnika dentalne medicine. Ista postoji i kao specijalistička grana u sklopu poslijediplomskog obrazovanja, pa specijaliste oralne kirurgije nalazite po bolničkim ustanovama većih gradova, a također i u privatnim ordinacijama. Srećom, najčešće kirurške zahvate u ustima može riješiti upravo vaš stomatolog. Tu spadaju jednostavna vađenja zuba, vađenje zaostalih korijena, jednostavnije odstranjivanje umnjaka, po potrebi šivanje rane nakon vađenja, resekcija korijena kod tzv. granuloma ako konzervativno endodontsko liječenje nije dalo željene rezultate, odstarnjivanje jednog korijena na kutnjaku postupkom hemisekcije itd. Relativno često postoji potreba za tzv. pretprotetskom pripremom čeljusti. Tu najčešće podrazumijevamo situacije kada vaš stomatolog treba izraditi potpunu akrilatnu protezu, a čeljust je zbog prethodnih vađenja zuba i infekcija nepodobna za izradu iste. Da bi proteza dobro prilijegala na bezubu čeljust, ova treba biti iznivelirana, bez izraženih tvrdih izbočenja, a po potrebi se i meka tkiva mogu prilagoditi budućoj protezi.
NADOMJEŠTANJE IZGUBLJENIH ZUBA IMPLANTATIMA
U svjetlu sve češće potrebe i želje za implantološkom terapijom, koja je sama po sebi kirurško-proteska grana, postoji čitav niz kirurških zahvata koji vam se nude u cilju što kvalitetnijeg nadomještanja izgubljenih zuba implantatima. Imajući u vidu da se implantat postavlja u čeljusnu kost, za što je potrebno dobro poznavati kirurške principe, anatomiju i fiziologiju tkiva, postaje jasno da se tu već radi o ozbiljnijim postupcima. Ako ste sretnik, pa na mjestu gubitka zuba još ima dosta koštanog tkiva, tada se vaš liječnik dentalne medicine neće puno mučiti, postavit će implantat relativno jednostavno, zatvorit će operativno polje vrativši režanj na svoje mjesto i postaviti nekoliko šavova. Ako ste na mjestu gdje želite implantate, davno izgubili zube ili ste pretrpjeli tešku infekciju, dolazite u situaciju da je volumen kosti potrebne za implantat nedovoljan. Naravno da rješenja postoje i tada govorimo o nadogradnji ili regeneraciji kosti što je slijedeći nivo sa aspekta educiranosti i vještine vašeg liječnika.
GRAFT-KOŠTANI NADOMJESTAK
Koštani nadomjestak ili graft, porijeklom može biti autologni tj. uzet sa nekog drugog dijela vaše čeljusti odnosno nekog drugog dijela vašeg tijela, pa se zove i autograft. Alograft je također humanog porijekla, najčešće sa kadavera donatora organa, a rijeđe može biti i od živućeg donatora, dobiven nakon operacije kuka. Ksenograft potječe od druge vrste pa se u implantologiji koriste preparati goveđeg, konjskog ili svinjskog porijekla. Spomenimo i sintetičke varijante kao i aloplastične graftove. Najbolje rezultate daje autograft, no nedostatak je to što se otvara potreba za još jednim operativnim mjestom pa cijeli postupak može biti prilično invazivan. Jako dobre rezultate daje i kombinacija autologne kosti i ksenografta i kao takva se često koristi. Spomenute membrane služe da postavljeni graft što duže zadrže na željenom mjestu te da ga čuvaju od urastanja mekog, vezivnog tkiva. Najčešće se koriste kolagene membrane koje se nakon određenog vremena resorbiraju. Tehnike regeneracije kosti daju dosta dobre rezultate u gornjoj čeljusti, odnosno na mjestima gdje je preostalo dovoljno spužvaste kosti koja ima potencijal rasta. Problem je najčešće u donjoj čeljusti i to nakon dugogodišnje bezubosti i nošenja potpune proteze. Kost donje čeljusti se zna stanjiti i spustiti do ekstremno malih dimenzija, gdje preostane skoro isključivo tvrda, kompaktna kost, bez prijeko potrebne prokrvljenosti da bi se uopće bilo kakav graft mogao primiti. Ipak i kod ekstremnih resorpcija kosti donje čeljusti vrlo često se uspijeva postaviti barem dva implantata u prednji dio te tako omogućiti izradu tzv. pokrovne proteze koja se sidri i na tim implantatima. Kod prijeke potrebe da se implantati postave u stražnji dio donje čeljusti, gdje je glavna prepreka alveolarni živac koji se proteže duž tijela čeljusti i čija bi povreda mogla značiti trajni gubitak osjeta, a kada tehnike regeneracije kosti ne mogu dati rezultate, koristi se tehnika repozicije spomenutog živca. Cilj je iskoristiti punu debljinu preostale kosti, odnosno postaviti što je moguće duži implantat. Tehnika zaista može dati sjajne rezultate, međutim, trebate imati na umu da nosi i određene rizike, a to su privremeni ili trajni gubitak osjeta ako se živac povrijedi ili pak lom donje čeljusti ako se odstrani previše kosti pri repoziciji živca. Jake atrofije kosti događaju se i u gornjoj čeljusti. Anatomske strukture, na koje vaš liječnik mora obratiti pozornost pri postavljanju implantata i regeneraciji kosti, su nosna šupljina i sinusi. Generalno, rezultati nadogradnje kosti u gornjoj čeljusti su bolji nego u donjoj, prvenstveno zato što je nešto veći regenerativni potencijal, više je prokrvljene kosti.
” SINUS LIFT ”
Gubitkom stražnjih gornjih zuba, pa još ako je do vaše odluke da se podvrgnete implantološkoj terapiji prošlo nekoliko godina, dovodite se u situaciju da debljina preostale kosti u tom dijelu bude svega par milimetara, a sve zbog fiziološkog procesa resorpcije kosti i tzv. pneumatizacije sinusne šupljine. Što vaš stomatolog/implantolog/oralni kirurg može napraviti u takvim slučajevima? Najčešće ćete čuti termin ” sinus lift ” ili podizanje poda sinusa. Radi se o tome da se u šupljinu sinusa postavlja koštani nadomjestak, posebnim postupcima od kojih spominjemo dva najčešća: sinus lift po Summersu i tehnika lateralnog prozora. U oba slučaja graft se mora postaviti ispod tanke opne koja odjeljuje sinusnu šupljinu od kosti, znane kao Schneiderova membrana. Cilj je ne poderati tu tanku opnu i podignuti je što više da bi se postavio koštani graft i implantati. Važno je znati da se tehnike nadogradnje kosti često mogu kombinirati sa ugradnjom implantata u istoj operaciji. Naravno, ponekad terapija mora biti dvofazna, dakle prvo regeneracija kosti, pa tek onda ugradnja implantata, što komplentnu implantoprotetsku rehabilitaciju može produžiti i preko 12 mjeseci. Ako u vašem slučaju postoji potreba i za regeneracijom mekih tkiva, tj. zubnog mesa, što je često nužno za dobru estetiku ali i za dugotrajnost implantata, vaša će terapija vrlo vjerojatno potrajati i godinu i pol.
Kirurgija u dentalnoj medicini zasigurno nije invazivna kao neurokirurgija, ali svakako nosi određene rizike. Vas pacijente često od odluke da se podvrgnete nekom od gore navedenih zahvata, odvraća strah koji vas obuzima već kod pomisli na razne instrumente, iglu, bušilice itd. Svi zahvati u oralnoj kirurgiji, odnosno implantologiji, rade se pod lokalnom anestezijom koja se aplicira injekcijom u operativno polje, te je time bol isključena. Kako onda otkloniti strah? Tehnikom koja se zove svjesna sedacija i koju provodi tim anesteziologa dok vaš stomatolog izvodi kirurški zahvat. Taj postupak omogućiti će vašem stomatologu nesmetan rad a vas će poštedjeti straha do te mjere da se po svršetku operacije nećete sjećati ničeg neugodnog. Moderna stomatologija, toliko je napredovala da se, u velikom broju slučajeva, ujutro nalazite ” pod kirurškim skalpelom “, a već popodne ste opet sa svojim uobičajenim radnim i obiteljskim obavezama i funkcionirate potpuno normalno i to sa zubima!
