ORTODONTSKA POMICANJA ZUBA

Složeni mehanizam pomicanja zuba ortodontskim aparatima zbiva se na mikroskopskoj i makroskopskoj razini samog zuba i njegovog okolnog tkiva. Ortodontske sile djeluju na područja koja čine: alveolarna kost (kost u kojoj se zub nalazi), periodontalni ligament (elastična mikroskopska vlakna koja se protežu od korijena zuba na okolnu kost u koju je usađen korijen zuba), te cement s dentinom zuba (slojevi samog zuba). Fizički stimulans intenzitetom iznad praga fiziološkog opterećenja i dužim trajanjem dovodi do stvaranja specijaliziranih stanica osteoblasta i osteoklasta koji imaju bitnu ulogu u procesima pregradnje i razgradnje koštanih zidova alveolarne kosti u kojoj je uglavljen korijen zuba. Prekid djelovanja sile, odnosno smanjenje intenziteta ispod praga reakcije na duže vrijeme, to jest u periodu koji je dovoljan da osteoklasti i osteoblasti prestanu s djelovanjem i nestanu, doveo bi do zaustavljanja pomicanja zuba.  Ova činjenica govori o tome koliko je bitno pravovremeno i redovito odlaziti na kontrole kod ortodonta i ponovo aplicirati sile na zube koje želimo pomaknuti. Aplikacija sile je u smislu promjene žice na fiksnom ortodontskom aparatu, zatezanja gumenom vrpcom ili okretanjem vijaka na mobilnim ortodontskim aparatima i kost reagira na pritisak tako što nestaje, dok na vuču ili tenziju odgovara formiranjem nove kosti.

Dob pacijenta igra važnu ulogu u ortodontskom procesu pomicanja zuba. U starijih osoba gustoća kosti je povećana, a samim time i pomicanje zuba je teže i sporije. Uvjeti za optimalno pomicanje zuba su kod pacijenata sa oko 12 godina, a to diktira povoljna struktura PDL-a, alveolarne kosti i korijena zuba. Sa 20 godina starosti već 10% pacijenata ima kao popratnu posljedicu parodontalne džepove. Savjesna higijena i pomoćna sredstva za higijenu će odigrati presudnu ulogu. Pomicanje zubi kod odraslih je, naravno moguće, ali dinamika staničnog obnavljanja znatno opada, pa koštana resorpcija i apozicija počinju sporije, parodontalnom tkivu je potrebno dva do tri tjedna od početka stimulacije do započinjanja stvaranja staničnih jedinica neophodnih za pomicanje zuba. Elastičnost vlakana PDL-a varira. Kod starijih pacijenata otpor pomicanju zuba može biti povećan, a tendencija recidivu izražena. Ova činjenica je bitna za moment kod skidanja ortodontskog aparata, jer se mora paziti da se u rekordno kratkom periodu proizvede i aplicira neka od retencijskih naprava kako bi se spriječio povratak zuba na poziciju prije nošenja ortodontskog aparata.

VRSTE POMICANJA ZUBA

Inklinacija zuba – kada sila ne prolazi kroz točku otpora zuba dolazi do pokreta naginjanja oko neke točke rotacije. Ovaj pokret je karakterističan za mobilne ortodontske aparate, ali se može postići i fiksnim aparatima. Krajnji rezultat je naginjanje zuba oko točke rotacije koja se za ovu vrstu pokreta nalazi uglavnom u apikalnoj trećini korijena. Ovaj pomak zuba kod odraslih je prilično riskantan i nosi sa sobom određeni niz opasnosti, te se preporuča započeti ovaj pomak sa slabijom silom, jačine 50-70 g.

Translacija zuba (bodily) – pod bodily pomicanjem podrazumjeva se paralelno pomicanje zuba, s pritiskom sile koja je ravnomjerno raspoređena duž cijele površine korijena. Translatorni tip pomicanja zuba postiže se fiksnim ortodontskim aparatima koji mogu preko bravice prenijeti određeni sistem sila. Kako je pritisak ravnomjerno raspoređen, u idealnim uvjetima bi trebalo da se pomicanje zuba odvija odmah po aplikaciji sile. Međutim, u praksi idealni uvjeti ne postoje pa bodily pokret počinje, u stvari, blagom inklinacijom zuba. Ova vrsta pomicanja zuba je manje opasna od inklinacije zuba, jer su sile raspoređene na veću površinu korijena. Početne sile dovoljne za translaciju jednokorijenskog zuba su 70-90 g, a za višekorijenski zub potrebna je sila od 150 g.

Intruzija zuba – pod ovim pokretom se podrazumijeva vertikalno pomicanje zuba u smjeru apeksa. Kako se ovaj pokret odvija u istom smjeru u kojem djeluju žvačne sile, dentoalveolarno tkivo kroz koje treba pomicati korijen zuba je posebno organizirano za otpor ovom pomicanju. Pokret intruzije se može ostvariti silama čiji intenzitet i trajanje nadilazi djelovanje žvačnih pritisaka. Sile s takvim osobinama razvijaju samo fiksni ortodontski aparati. Opasnost od razgradnje korijena i upale živca je velika, jer se sila koncentrira na usku zonu oko apeksa. Prilikom aktiviranja žičanog luka i pritezanja važno je da se koriste vrlo blage sile koje iznose 15-25 g po zubu, i poželjno je da sile budu kontinuiranog tipa. Intruzija zuba spada u najsporija i najrizičnija pomicanja zuba.

Ekstruzija zuba – Ovim pokretom se zub pomiče u pravcu krunice. Takav smjer se preklapa sa smjerom fiziološkog rasta i nicanja zuba, pa se ekstruzija mnogo lakše ostvaruje od pokreta intruzije. Izolirano i individualno pomicanje svakog zuba ponaosob manje remeti vlakna PDL-a, pa tako olakšava pomicanje i smanjuje vjerojatnost recidiva. Po završenoj ekstruziji jednog zuba prelazi se na sljedeći zub. Intenzitet sile kod ekstruzije ne treba prelaziti 50-100 g po zubu.

Pokret torka – ovaj pokret može se opisati kao pomicanje korijena zuba prema usnicama ili prema jeziku, uz istovremeno minimalno pomicanje krunice zuba. Pri pokretu torka sila djeluje po cijeloj dužini korijena, pa je pritisak relativno umjeren. Po ritmu djelovanja, tork, s četvrtastom čeličnom žicom, spada u diskontinuirane sile jer vrlo brzo zbog pomicanja zuba dolazi do naglog pada intenziteta sile. Smatra se da je intenzitet od 100-130 g u predjelu vrha korijena dovoljan za pokret torka.

Derotacija zuba – kod pokreta derotacije dolazi do okretanja korijena zuba oko svoje uzdužne osovine. Ako je korijen okruglog oblika, kao kod gornjih sjekutića ili donjih pretkutnjaka, modifikacija alveolarne kosti je mala i pokret brži, a gdje je korijen ovalnog oblika zapaženo je da pokret derotacije kreće sporije. Najveći problem kod rotacije zuba je recidiv, a to je posljedica elastičnosti vezivnih vlakana PDL-a.

Saznanja o ovim pokretima se i dalje obogaćuju i mijenjaju, ali ovdje navedeno su osnove koje će vam bar malo približiti vrste pomicanja zuba i dobar dio tijeka ortodontske terapije.

Časopis Smile

Prosinac 2012 god.