ORTODONTSKA TERAPIJA U STARIJOJ DOBI
Nekada se ortodontska terapija provodila samo kod djece i adolescenta, a danas je nošenje ortodontskog aparata u odrasloj dobi postalo uobičajena pojava. Odrasli pacijenti su sve više svjesni važnosti estetike lica i lijepog osmijeha u svim segmentima suvremenog života pa traže pomoć ortodonta jer žele svoj osmijeh učiniti lijepšim i općenito podići kvalitetu življenja.
Zahvaljujući napretku struke i novim terapijskim metodama ortodontska terapija može biti uspješna i kod odraslih pacijenata. Ortodontska terapija kod odraslih pacijenata se provodi samostalno ili kao pripremna faza za kasnije planirane protetske radove, implantate, s ciljem da se postigne estetski i funkcijski optimum. Obzirom da se najčešće radi o grupi pacijenata srednjih godina kod kojih često nalazimo nedostatak zubi i koštanog tkiva njihovo liječenje je kompleksnije i dugotrajnije te često zahtijeva timski pristup, gdje u liječenju sudjeluje opći stomatolog, ortodont, protetičar, oralni kirurg, parodontolog. Za odrasle pacijente estetski izgled ortodontske naprave često je presudan čimbenik u odluci da li će započeti ortodontsku terapiju ili ne. Dok su nekada na raspolaganju bili samo mobilni aparati koji su prvenstveno namijenjeni djeci i odraslima s manjim problemima, današnje tržište nudi različite vrste fiksnih aparata i sustave prozirnih udlaga. Kada govorimo o fiksnim aparatićima razlikujemo fiksne aparatiće za zube gdje se naprava nalazi s vanjske strane zubi- labijalni aparatić, te one gdje se naprava postavlja s unutarnje strane zubi- lingvalni aparatić. Lingvalni aparatić je nevidljiv, te je primjeren za sve one koji žele izravnati zube na diskretan način. Današnje tržište nudi estetski prihvatljive fiksne aparate kod kojih su bravice izrađene od keramike ili safira te su izgledom besprijekorne i takve ostaju kroz cijelo vrijeme terapije, što je i jedan od razloga da se odrasle osobe danas lakše odlučuju za ortodontsku terapiju. Bez obzira na prirodu posla kojim se bave, svi odrasli pacijenti imaju iste zahtjeve – aparatić treba biti što neprimjetniji, a trajanje terapije što je moguće kraće. Ono što svakako treba naglasiti – ortodontska terapija je proces, a ne jednokratan postupak. Ovisno o težini anomalije, ortodontska terapija može trajati od nekoliko mjeseci do 2 godine, a u nekim slučajevima i duže.
Nakon skidanja fiksnog aparata postoji mogućnost ponovnog pomicanja zubi, čime se narušava rezultat postignut terapijom. Kako se to ne bi dogodilo, koriste se prozirne mobilne retencije koje se izrađuju od posebnih folija, a pacijenti ih nose još neko dulje vrijeme nakon skidanja fiksne naprave. Pacijentima se često izrađuje i tzv. fiksna retencija, koja se lijepi s unutarnje strane zubi, nije vidljiva, ne smeta pri jelu i govoru, a omogućava stabilnost rezultata postignutog fiksnom napravom.
Tijekom ortodontske trapije nužno je da se pacijent pridržava dobivenih uputa i održava dobru oralnu higijenu, jer i uspjeh terapije je u velikoj mjeri ovisan o suradnji pacijenta. Nedostatna suradnja rezultira produženim trajanjem terapije, izostankom rezultata i mogućom pojavom neželjenih posljedica (brojni karijesi uslijed loše oralne higijene, upaljeno zubno meso). Potrebne su češće kontrole kod stomatologa i preventivno pjeskarenje zuba svakih 3-4 mjeseca. Stoga je važno, prije početka ortodontske terapije utvrditi koliko je pacijent motiviran za terapiju.
