Ortodontskom terapijom ispravljaju se nepravilnosti u položaju zubi i čeljusti te se dovode u pravilan prostorni odnos. Ortodontske anomalije nisu samo stetski problem, već mogu dovesti do niza drugih poteškoća: od smetnji u govoru i žvakanju, parodontoloških bolesti i karijesa, pa sve do gubitka samopouzdanja i izbjegavanja socijalnih kontakata. Ortodontska terapija je specifična zbog svog trajanja i potrebnog angažmana pacijenta. Ono što svakako treba naglasiti – ortodontska terapija je proces, a ne jednokratan postupak. Ovisno o težini anomalije, može trajati od nekoliko mjeseci do 2 godine, a u nekim slučajevima čak i duže. Kod težih anomalija u terapijskom planu uz ortodontsku terapiju treba računati i na operativne zahvate na čeljusti, što produžuje trajanje terapije.
Iako je ortodontsku terapiju moguće provesti u bilo kojoj životnoj dobi, ona se najčešće provodi u razdoblju puberteta i adolescencije. Početak ortodontske terapije ovisi o vrsti anomalije, ali i o fizičkoj i emotivnoj zrelosti djeteta, zbog suradnje koja je nužna tijekom liječenja. Obzirom da kod ortodontskih pacijenata terapija često traje više godina, tijekom tog vremena potrebna je dobra suradnja pacijenta u vidu redovitih dolazaka na kontrolne preglede, pridržavanja uputa o oralnoj higijeni, prehrani, aktivaciji naprave, suradnja oko nošenja elemenata koje pacijent sam skida i stavlja ( intramaksilarne gumice).
Zbog dugog trajanja terapije, pacijenti nerijetko nakon određenog vremena zanemaruju dobivene upute, a ponekad i prestaju dolaziti na kontrolne preglede. Pacijent nepažnjom može oštetiti fiksni ortodontski aparat ili neke njegove dijelove. Sve nas to udaljava od zadanog cilja i produžuje terapiju. Kada je riječ o higijeni, higijena usne šupljine mora biti savršena. Nošenjem ortodontske naprave u ustima nastaju mjesta na kojima se nakuplja plak, a svako takvo mjesto treba održavati čistim. Karijes prilikom nošenja aparata ne nastaje od same naprave nego zbog neadekvatnog održavanja higijene. Osim karijesa brojni su problemi koji nastaju zbog loše oralne higijene ( gingivitis, demineralizacija cakline, nakupljanje zubnog kamenca….). Nesuradnji pacijenta doprinosi i dob većine ortodontskih pacijenata, budući da se tijekom puberteta i adolescencije javljaju promjene koje često uključuju buntovno ponašanje i negiranje autoriteta. Ponekad je u toj “osjetljivoj dobi”, unatoč velikom angažmanu ortodonta, teško ostavariti dobru suradnju s buntovnim pacijentom.
ZAKLJUČAK:
Uspijeh ortodontske terapije izrazito je ovisan o suradnji pacijenta. Nužna je dobra i kvalitetna suradnja između pacijenta i liječnika/ortodonta koja mora biti utemeljena na međusobnom povjerenju. Ortodont treba pacijentu pružiti sve informacije jednostavnim jezikom bez puno stručnih riječi da bi pacijenti shvatili što ih educira. Pritom odgovoriti na sva pitanja i nedoumice. Ukoliko pacijenti ne surađuju, ne održavaju oralnu higijenu, lome i trgaju elemente ortodontske naprave, ne pridržavaju se uputa o prehrani, ne dolaze na redovite kontrole, rezultat će sigurno izostati. Upravo zato je pacijent, kao sudionik cijelog procesa, jako važan za uspijeh terapije. Pacijent koji ulazi u ortodontsku terapiju mora shvatiti da se ona provodi za njegovo dobro i da će kratkotrajne smetnje i eventualne neudobnosti tijekom terapije imati dalekosežne korisne učinke u budućnosti. Nedostatna suradnja rezultira produženim trajanjem terapije, izostankom rezultata i pojavom neželjenih posljedica. U tom slučaju ortodontska terapija može prouzročiti više štete nego koristi.
Časopis Smile
Upiši se preko HZZO-a i ostvari povoljnije uvjete! |