POVIJEST HOMEOPATIJE

Homeopatsku medicinu, kakvu danas poznajemo, promovirao je dr. Christian Friederich Samuel Hahnemann, 1755 – 1843. U svojim istupima protestirao je protiv primjene visokih doza lijekova s drastičnim neželjenim popratnim djelovanjima. Radio je kao liječnik praktičar i često je prevodio s engleskog i francuskog jezika. Godine 1790., dok je prevodio “Rasppravu o ljekovitom bilju” dr.W.Cullena, Hahnemann je naišao na odlomak o kori drveta kininovca, iz kojeg se dobiva kinin, veoma djelotvoran lijek protiv malarije. Odlučio je sam provesti eksperiment i pozabaviti se daljnjim istraživanjem. Danima je sam sebi davao doze kinina i detaljno zapisivao sve svoje reakcije. Na svoje čuđenje, dobio je simptome malarije, usprkos činjenici da nije bio zaražen tom bolešću. Simptomi su mu se vraćali svaki put kada bi uzeo dozu kinina i trajali bi po nekoliko sati. Pitao se je li to razlog zašto se malarija liječi kininom. Hahnemann je potom testirao mnoge druge supstance na isti način – dajući doze zdravim osobama i primjenjujući spoznaje u razvoju simptoma za liječenje bolesti sa sličnim simptomima. Mnoge supstance koje je koristio bile su doista otrovne i to ga je potaklo da eksperimentirajući ustanovi najmanju moguću djelotvornu dozu. Konačno je razvio metodu potenciranja početne supstance. Tako je, dajući izuzetno male doze, otkrio da je izliječio mnoge bolesti bez nepoželjnih popratnih pojava. Te, 1810. godine, utvrdio je princip homeopatije u djelu “Organon rationale medicine”, da bi nakon toga započeo predavati homeopatiju na Sveučilištu u Leipzigu. Slijedom Hahnemannova uspjeha homeopatija se brzo proširila Europom i dijelom Amerike.

Sigurnost i djelotvornost lijekova

Homeopatski lijekovi mogu biti biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla, a zbog njihove velike razrijeđenosti, potpuno su sigurni i ne izazivaju nikakve štetne popratne pojave. Prednost im je i to da se mogu probati bez opasnosti od komplikacija; ako izaberete krivi lijek, on jednostavno neće djelovati. Homeopatija se uspješno koristi i kod liječenja životinja. Općenito je prihvaćeno da je uzrok djelovanja jako razrijeđenih i dinamiziranih lijekova vibracija, i da farmakološko dinamičko djelovanje lijeka spada u područje mehanike valova. Premda je homeopatija bila djelotvorna u liječenju kolere u 19. stoljeću, a također se uspješno koristila u liječenju opeklina za vrijeme Drugog svjetskog rata, glavni proboj dogodio se 1986 godine kada je kontroliranim pokusima dokazano da pomaže u sprječavanju peludne groznice.

Homeopatija se temelji na tri važna načela

1. Zakon sličnosti – treba postojati veza između bolesti i lijeka. Osnovni princip homeopatije je princip “slično se sličnim liječi” , a to znači da se bolest može liječiti supstancom koja je u stanju proizvesti simptome slične onima od kojih pacijent pati.

2.Infinitezimalnost – homeopatija koristi biljne, mineralne i kemijski proizvedene mješavine prirodnih supstanca. Oni se po određenom postupku sve više razrjeđuju, čime se postižu sićušne, lat. infinitezimalne, gotovo neznatne doze originalne supstance.

3.Cjelovitost – homeopatija osobu smatra cjelinom, svaki se tretman temelji na pretpostavci da je svaka bolest vidljiva manifestacija dublje ukorijenjenog poremećaja.

Oblici i doziranje homeopatskih lijekova

Najčešći oblik uzimanja homeopatskog lijeka su granule tj. zrnca i tablete. No, homeopatski lijekovi dolaze i u obliku sirupa, kapi, praha, supozitorija, masti, injekcija i dr. Ako se radi o uobičajenim dozama u situacijama samopomoći, savjetuje se uzimanje pola sata prije ili nakon jela. Ukoliko je pacijent pod liječničkom brigom, uvijek treba slijediti liječnički savjet. Za razliku od konvencionalnih lijekova, doziranje homeopatskih lijekova nije usko povezano s tjelesnom težinom. Smatra se da za samopomoć treba koristiti niže potencije, dok se visoke potencije koriste uz preporuku liječnika homeopata. Što se tiče duljine uzimanja homeopatskih lijekova, ne postoji neko opće pravilo. Kod akutnih simptoma, poboljšanje bi trebalo nastupiti već nakon nekoliko uzetih doza. Kod kroničnih oboljenja terapija je dugotrajnija s povremenim stankama, ovisno o prirodi tegoba. Homeopatski lijekovi se mogu uzimati u bilo kojem vremenskom razmaku i trajanju, bez bojazni od bilo kakvih štetnih popratnih pojava. Također se mogu potpuno sigurno uzimati i s konvencionalnim lijekovima, kao i s drugim homeopatskim lijekovima.

Homeopatija kod djece i trudnica

Mala djeca brže reagiraju na homeopatske lijekove od odraslih. Međutim, osim kod uobičajenih problema kod beba, kao što su izbijanje zubi, kašalj i prehlada, potrebno je savjetovati se s liječnikom. Službeno homeopatsko gledište jest da je najbolje izbjegavati uzimanje bilo kakvih lijekova za vrijeme trudnoće, pa tako i homeopatskih. Bolesnici koji ne smiju prekinuti konvencionalnu terapiju – dijabetičari i bolesnici s poremećenim radom štitne ćlijezde, mogu nakon konzultacija sa svojim liječnikom koristiti i homeopatske lijekove radi ublažavanja tegoba.

Časopis Smile