KAKO SE NAUČITI NA TOTALNE PROTEZE?
Totalne proteze izrađuju se kod potpune bezubosti. Jednostavnije su konstruirane od djelomičnih proteza koje se rade u slučaju postojanja preostalih zubi u čeljusti, te se sastoje od baze proteze na kojoj su postavljeni umjetni zubi. Baza proteze priliježe direktno na sluznicu koja oblaže kost tako da iziskuje određeni period pacijenta da se navikne na njenu prisutnost u ustima. S obzirom na to da proteza nema uporišta na zubima, njena baza je velika te pokriva cijelu gornju čeljust te velik dio nepca. Izradi donje proteze u prilog ide gravitacija tako da je tijelo proteze manje i leži na grebenu donje čeljusti. Vrijeme prilagodbe pacijenta na totalnu protezu ubrzat će se ako se proteza u početku bude nosila stalno, čak i po noći. Nakon navikavanja, proteze bi preko noći trebalo vaditi iz usta da se tkiva odmore od proteze.
Pacijentima koji prvi put dobiju totalne proteze savjetujemo da u početku što više pričaju, npr. naglas čitaju novine ili knjigu kako bi se priviknuli na artikulaciju novim zubima. Problemi koji se mogu javiti su pretjerana salivacija (veće lučenje sline) i žuljanje proteze. Mozak registrira protezu te je tumači kao “hranu”, što šalje poruku žlijezdama slinovnicama da proizvode više sline. To se događa samo u prvih 12 do 24 sata, nakon čega se žlijezde vraćaju u stanje normalne proizvodnje sline.
U slučaju žuljanja proteze pacijentima savjetujemo da ih nose u tolikoj mjeri da na sluznici bude vidljivo mjesto žuljanja kako bismo naknadno mogli protezu pobrusiti na tom mjestu. U prvih nekoliko dana morat ćete posjetiti svoga stomatologa kako bi dodatno ubrusio dijelove proteze koji žuljaju.
Higijena proteze ne smije biti zanemarena jer sama proteza može biti inkubator za gljivice. Zubnu protezu treba prati poslije svakog jela kako ne bi došlo do nakupljanja zubnog plaka, što pak može dovesti do upale zubnog mesa. Redovite posjete stomatologu jednako su važne za osobe s protezom, kao i za osobe s prirodnim zubima. Pridržavajte se dobivenih uputa i posjetite svog stomatologa barem jednom godišnje. Kod gubitka kosti i tkiva proteza se može i podložiti kako bi dobila dodatnu stabilnost.
Čest problem na koji pacijenti s protezama nailaze je nestabilna donja proteza. U ordinacijama gotovo svakodnevno čujemo pitanje pacijenata vezano uz ovaj problem. Najviše nejasnoće stvara činjenica da gornja proteza ima izvrsnu stabilnost, dok donja gotovo i nema stabilnosti. U ovom tekstu ćemo vam ukratko objasniti zbog čega dolazi do tog problema.
Postoje dvije čeljusti u ljudskoj lubanji. Maksila je gornja čeljust koja je fiksirana na ostatak lubanje dok je mandibula donja, pomična čeljust. Sam sastav tkiva gornje čeljusti se razlikuje od donje pa tako govorimo o poprilično različitim kostima. Koštana čahurica u kojoj se nalazi zub čini jedan veliki dio svake čeljusti i gubitkom zuba ta se kost resorbira i samim time već nastaje problem sa stabilizacijom proteze. Gubitkom kosti gubi se i koštani greben na koji bi se proteza uopće mogla retinirati. U gornjoj čeljusti je takva pojava puno manja zbog strukture i stabilnosti nepčanog svoda, te se gotovo uvijek može postići dobar ventilni učinak koji protezu čini stabilnom.
Drugi problem čini pomična muskulatura koju donja proteza često odiže. U prvome redu to je jezik, ali to su i mišići dna usne šupljine. Upravo zbog ovih razloga potrebno je pokušati svaki zub očuvati koliko je to duže moguće, jer i samo jedan zub može pružiti stabilnost koja je nužna za kvalitetan život. Danas postoje razne mogućnosti stabilizacije donje proteze, kao npr.: kombinirani mobilno – fiksni radovi, teleskop krunice, proteze retinirane implantatima. Rješenja za potpuno bezube čeljusti mogu se potražiti samo uz pomoć proteza retiniranim implantatima.
Časopis Smile,Broj 15
