Dentalni implantati su metalni vijci koji se ugrađuju u zdravu kost. Njihova namjena je nadomjestiti zubni korijen koji je izgubljen iz bilo kojeg razloga (karijes, lom, nedostatak od rođenja…).
Jesu li implantati sigurni?
Implantati prolaze vrlo stroge kontrole prije nego ih možemo koristiti kao terapijsko sredstvo za pacijenta. Implantat se iz svoga tvorničkog pakiranja otvara neposredno prije zahvata. Ukoliko je higijena ispravna, implantati se ne odbacuju u 95% slučajeva te dugi niz godina služe svojoj svrhu.
Može li se implantat ugraditi na sva mjesta gdje nedostaju zubi?
Na žalost postoje slučajevi kada kost u koju se implantat mora ugraditi, kvalitetom ili kvantitetom nije dovoljno dobra. U tim slučajevima se može ugraditi umjetna kost te kada se ona poveže sa zdravom kosti ugradnja implanata je moguća.
Boli li ugradnja implantata?
Ugradnja implantata je zaista mali operativni zahvat koji se izvodi pod lokalnom anestezijom. Ukoliko je pacijent miran i spreman za zahvat, anestezija potpuno blokira sve osjete na tom području. Nakon što anestezija popusti moguća je bol i neugodan osjet zbog samog zahvata i procesa zacjeljivanja. Ta neugodnost može potrajati nekoliko tjedana ali gotovo nikad nije jako neugodna i može se ukloniti standardnim analgeticima.
Može li se odmah nakon ugradnje implantata dobiti novi zub?
Postoje implantati koji imaju izrazito jaku primarnu stabilnost te se na takve implantate može odmah postaviti krunica ili most. Osim implantata koji mora biti takve građe da je moguće postići primarnu stabilnost nužno je da kost pacijenta bude dovoljno čvrsta kako ne bi došlo do odbacivanja.
Imaju li implantati doživotnu garanciju?
Ovo je još jedan podatak koji se često provlači kroz medije, doživotna garancija na implantat postoji kod nekih proizvođača, no to ne znači da je to garancija da će implantat ostati u ustima do kraja života već da u slučaju gubitka implantata imate pravo na isti takav implantat te će biti potrebno ponoviti sve faze i zahvat ugradnje implantata.
Fiksni protetski radovi na implantatima
Pod fiksne protetske radove na implantatima svrstavamo sve radove koji se cementiraju na implantate i pacijent ih ne može samostalno skinuti. Dobre strane ovakvih radova su osjećaj čcrstoće i sigurnosti koje pružaju pacijentu, a loša strana što je održavanje higijene malo kompliciranije nego kod radova koje možete svakodnevno skinuti i počistiti. Kako je higijena oko implantata glavni faktor koji određuje njihovu trajnost, pacijenti sa ovakvim oblikom terapije moraju biti jako dobro upoznati sa metodama održavanja higijene, a i obavezne su posjete stomatologu barem svakih 6 mjeseci. Doktor pri kontroli može skinuti rad sa implantata i temeljito očistiti implantat i protetski rad.
Krunice na implantatima
Najčešći i najjednostavniji oblik implantološke terapije je nadoknada jednog izgubljenog zuba implantatom. Sam zahvat je rutinska operacija u lokalnoj anesteziji koju iskusni kliničar može izvesti u 20 minuta uz minimalnu neugodu za pacijenta tijekom i nakon zahvata. Glavna prednost ove terapije je što nije potrebno izbrusiti susjedne zube i napraviti most, već pacijent dobiva novizub na mjestu izgubljenog koji u potpunosti nadomještava prirodni. Ovako se izbjegava glavni nedostatak mosta, a to je teško čišćenje oko zuba koji se nadomještava te pacijent može temeljito i efikasno čistiti područje oko implantata. Opasnost za trajnost ovakvog rada leži u cementiranju krunice na abutment u ustima. Zbog karakteristika cementa, nekada je stomatologu teško temeljito očistiti stvrdnuti cement iz područja oko implantata, a to često dovodi do upala i konačnog gubitka kostioko implantata. Danas se nadoknada jednog zuba sve više usmjerava na tzv. krunice na vijak. To su krunice koje se cementiraju na abutment izvan usta i taj spoj se može savršeno ispolirati, a na griznoj plohi imaju otvor kroz koji stomatolog krunicu uvija na implantat. Tako se krunica prilikom kontrole može skinuti i temeljito očistiti, a ako je potrebno na njoj se mogu i izvršiti korekcije oblika i boje.
Mostovi na implantatima
Ovakav oblik protetskog rada podrazumijeva nadoknadu 2 ili više zubi ugradnjom većeg broja implantata. Ovdje postoji jedno kontroverzno područje, a to je povezivanje implantata sa zubima. Neki autori nisu dokazali nikakve štetne posljedice, kako za zub tako i za implantat, dok drugi izričito zagovaraju izbjegavanje takvog povezivanja. Izvor problema je u tome što je zub sa čeljusnom kosti povezan pomoću ligamenta i ima određeni pomak prilikom žvakanja, a implantat je vezan izravno za kost te kod njega ne postoji takav pomak. Ako povežemo dva predmeta od kojih jedan ima pomak, a drugi nema, vjerojatnost je da će doći do štetnih djelovanja na jedan od ta dva dijela sustava. Pošto nema jedinstvene preporuke, odgovornost je na stomatologu da procijeni je li povezivanje zuba i implantata opravdano u određenom slučaju.
Najčešći oblik terapije mostovima na implantatima je jednostrana ili obostrana nadoknada stražnjih zubi. Ako nedostaju tri zuba dovoljno je ugraditi dva implantata, jedan na položaj prednjeg i jedan na položaj stražnjeg zuba koji nedostaje te njih povezati mostom od tri člana. Najopsežniji oblici terapije mostovima na implantatima su “All-on-4” i “All-on-6”. Ovi oblici terapije su izvrsno rješenje za pacijente kod kojih je prisutno malo preostale kosti, a želi se izbjeći dugotrajna nadogradnja kosti te pacijent ne želi protezu na skidanje. Temelji se na preciznoj CT dijagnostici kojom se planira položaj i nagib implantata u preostaloj količini kosti. Cijeli zahvat je gotov za 1-2 sata i izvrsna strana ovakvog rada je da pacijent već u istom danu nakon ugradnje implantata može dobiti privremene mostove štoodmah vraća samopouzdanje te se pacijent vrlo brzo privikava na nove zube. Nakon vremena potrebnog za sraštavanje implantata sa kosti, izrađuje se trajni rad od akrilata (reducirana proteza bez nepca) ili keramike (pravi most). Koju od ove dvije metode odabrati, ovisi o količini preostale kosti, ali i o financijskoj mogućnosti pacijenta.
Proteze na implantatima
Ovaj oblik protetske terapije podrazumijeva potpune proteze koje se pričvršćuju na implantate, ali ih pacijent može svakodnevno samostalno skidati i održavati higijenu oko implantata. Na njega se često odlučuju pacijenti koji već nose potpune proteze, ali nisu zadovoljni čvrstoćom njihovog dosjeda. Broj implantata koji je potreban za stabilizaciju proteze ponovo određuje stanje kosti i financijsko stanje pacijenta. Najmanji mogući broj implantata potrebnih za stabilnost proteze je dva implantata po čeljusti. Sama veza proteze za implantat se osigurava pomoću posebnih vrsta abutmenta kao što su lokatori, kugle, prečke, teleskopi i slično. Kod svih oblika veza jedan dio se nalazi na implantatu, a drugi u protezi te se proteza mehanički veže jednim na drugi. Veza treba biti dovoljno čvrsta da protezu održava na ležištu prilikom govora i žvakanja, a opet dovolno popustljiva kako bi pacijent mogao protezu skinuti i održavati higijenu.
Časopis Smile