Postoji opća suglasnost da je adhezijska tehnika revolucionirala estetsku dentalnu medicinu. U tom kontekstu potpuno keramički nadomjestci u posljednjih nekoliko godina dobivaju sve veći značaj. Tvrdnja da se prešana keramika, osobito litijev disilikat, ubraja među najsvestranije i najčešće korištene materijale u laboratoriju i ordinaciji nipošto nije pretjerivanje. Za to postoje dva osnovna razloga: estetika i adhezijska tehnika cementiranja.
Kod novih restaurativnih materijala s primarnom strukturom u boji dentina često se govori o estetskim materijalima. Kliničari i dentalni tehničari pokazuju veliki interes za takve materijale jer je njihovim korištenjem jednostavnije izraditi zubni nadomjestak uz manje složen laboratorijski rad. Očito je da je lakše izraditi zubni nadomjestak od estetskog materijala, kao što je litijev disilikat, koji ima optička svojstva slična prirodnom zubu, nego od neestetskog materijala, kao što je metal koji se koristi za osnovne konstrukcije. Ako takav estetski materijal dodatno omogućava adhezijsko cementiranje, brzo postaje jasno zašto je toliko uspješan.
ADHEZIJSKA TEHNIKA
Uvodno je spomenuto da adhezijska tehnika cementiranja igra važnu ulogu. Ali zašto je to tako? Adhezijska tehnika cementiranja omogućava izradu nadomjestaka od materijala koji sami po sebi nisu dovoljno stabilni da bi izdržali opterećenje kojem su izloženi u usnoj šupljini. Zahvaljujući adheziji dva različita materijala mogu prenositi opterećenje jedan na drugog, kao da su jedan te isti materijal. Na taj način moguće je da materijal poput glinične keramike koji ima očito premalu savojnu čvrstoću ( 70- 90 MPa), nakon cementiranja adhezijskom tehnikom ipakpostiže zadovoljavajuću čvrstoću za određene indikacije. Svaki materijal koji se adhezijski pričvršćuje na caklinu dobiva mogućnost prenošenja okluzijskog opterećenja upravo na caklinu. Caklina, s druge strane , silu koju je primila prenosi dalje na dentin s kojim je povezana i koji okluzijsko opterećenje potom apsorbira zahvaljujući svom niskom modulu elastičnosti parodontnom ligamentu.
Adhezijska tehnika ne povećava savojnu čvrstoću pojedinih restaurativnih materijala, nego se veća čvrstoća postiže isključivo time što se materijali povezuju u jedan sustav, tvore jedinstvo. Na temelju toga dentalna industrija je kontinuirano radila na razvoju keramičkih materijala sa sve boljim mehaničkim i optičkim svojstvima. Vrhunac tog razvoja trenutno čini litij – disilikatna staklokeramika, koja ne samo da daje mogućnost adhezijskog cementiranja, nego ima savojnu čvrstoću od 400 MPa.
TEHNIKA BOJENJA I SLOJEVANJA
Odgovor na pitanje da li primjeniti tehniku bojenja ili složeniju tehniku slojevanja uvijek ovisi o tome što je u prvom planu kod nadomjestka koji se izrađuje: estetika ili izdržljivost. Izrada monolitnih krunica od IPS e.max litijeva disilikata zbog čvrstoće od 400 MPa daje nam dovoljnu sigurnost i na prednjim i na stražnjim zubima u kombinaciji s adhezijskim cementiranjem. Svjesni smo da tehnikom bojenja nije moguće individualizirati boju, ali se svi slažu da je ta tehnika estetski i funkcijski gledano primjerena na pretkutnjacima i kutnjacima. To znači da uvijek kad želimo postići veliki stupanj individualnosti boje, moramokoristiti složenu tehniku slojevanja jer je to jedina tehnika koja nam daje mogućnost precizne prilagodbe boje kromatskim obilježjima pacijentovih prirodnih zuba.
Nakon što je donesena odluka o tome hoće li se primijeniti tehnika bojenja ili tehnika slojevanja, odabire se boja keramičkog valjčića. Pri tome je korisno utvrditi koja je početna boja, a kojoj se boji teži. Što su te dvije boje sličnije, keramički valjčić treba imati veću prozirnost. Početna boja što sličnija ciljanoj i klinički i tehnički je od velike prednosti. Klinički zato što nije potrebna agresivna preparacija zuba i nepovratni gubitak velike količine tkiva kako bi stvorilo dovoljno prostora za nadomjestak. Tehnički zato što je integracija nadomjestka izrađenog od valjčića velikog stupnja translucencije i male debljine lakša s obzirom na to da se ciljana boja već djelomično postiže brušenim zubom koji prosijava.
Postoje brojne teorije o tome koji su najbolji uvjeti rasvjete za određivanje boje zuba: prirodna svjetlost, hladna svjetlost, posebne svjetiljke, polarizirana svjetlost, fotometrijski spektar itd. Prema našem mišljenju, sve opcije dolaze u obzir. Smatramo da uvjeti osvjetljenja u kojima se određuje boja nisu toliko presudni koliko je provjera određene boje pod barem još jednim izvorom svjetlosti. Fenomen metamerije treba pod svaku cijenu izbjegavati. Metamerijom se naziva fenomen kad dvije različite boje pod određenim izvorom svjetlosti izgledaju kao da su identične, dok su pod drugim izvorom svjetlosti različite. U pogledu ključa boja treba voditi računa o tome da svaki keramički sustav ima svoje dentinske boje koje su razvijene posebno za odgovarajuću osnovnu konstrukciju na kojoj će se primjenjivati. Kada znamo konačnu boju, može početi slojevanje keramike. Ako je moguće, probu bi trebalo izvesti u prisustvu dentalnog tehničara. U slučaju da to nije moguće, potrebno je da terapeut ponovno odredi boju s nadomjestkom na prepariranom zubu. Nakon toga nadomjestak se može dovršiti.
Upiši se preko HZZO-a i ostvari povoljnije uvjete! |