MLIJEČNI ZUB NAKON TRAUME
Djeca su nakon nicanja zuba izložena raznim oblicima dentalnih trauma. Ozljede mliječnih zuba najčešće su u dobi od druge do četvrte godine. U toj dobi razvija se motorička koordinacija, a djeca se počinju samostalno kretati i česti su padovi. Najveći broj tih trauma nastaje kod kuće ili u vrtiću te su stoga roditelji i odgajatelji prvi u prilici pomoći ozlijeđenom djetetu. Kako bi mogli ispravno postupiti u trenutku traume zuba, potrebno je imati određeno znanje o ispravnosti i važnosti hitnog postupka.
Prema tipu trauma najčešće su luksacijeske ozljede i avulzije (izbijanje zuba), a najviše stradaju središnji sjekutići. Od luksacijskih ozljeda prevladavaju intruzija, lateralna luksacija i ekstruzija. Kod intruzije zub je “utisnut” u kost zbog sile udarca, a kod ekstruzije zub je “produžen” i pomičan. Kod intruzije mliječnog zuba nije potrebna terapija jer zub najčešće spontano eruptira (iznikne). Međutim, ako je mliječni zub “utisnut” u zametak trajnog zuba, što možemo utvrditi rendgenskom snimkom, potrebno ga je izvaditi. Kod jačih lateralnih luksacija zub je također za vađenje. U slučaju manjih bočnih luksacija i bez smetnji pri govoru i jelu, nije potrebna terapija. U slučaju avulzije (potpunog izbijanja mliječnog zuba), zub se ne vraća nazad u alveolu.
Kod jednostavnih fraktura krune zuba, gdje je samo manji dio zuba odlomljen, mogu se zagladiti oštri bridovi kako bi se omogućio nesmetan govor i spriječile ozljede sluznice. U slučaju da je veći dio zuba puknuo i fraktura je došla do živca, primjenjuje se neka od metoda liječenja pulpe. Kod trauma mliječnih zuba često dolazi do nekroze pulpe te zbog toga zub potamni. U slučaju infekcije i otoka, potrebni su antibiotici.
Ishod trauma ovisi o pravovremenom liječenju stomatologa. Kako bi pacijenti dobili pravodobno liječenje, važno je educirati roditelje, odgajatelje i učitelje da je važan što raniji dolazak u stomatološku ordinaciju jer uspjeh liječenja uvelike ovisi o vremenu proteklom od ozljede do početka liječenja.
Časopis Smile
